Spoljašnji sloj zuba naziva se gleđ, ona je providna i sjajna. Vremenom ona postaje sve tanja i tanja, gdje u završnici dolazi do izražaja boja dentina, koji je žućkaste boje i predstavlja unutrašnji sloj zuba ispod gleđi. Upravo dentin daje boju zubu. Šećeri su glavni krivci brzog propadanja gleđi, zatim tu je prirodno trošenje zuba sa godinama, a na zubima se sve više zadržavaju pigmenti tamno obojene hrane i pića. Ovo dovodi do tamnjenja svih zuba sa godinama, koje se manje ili više dešava kod svih nas.
Kada govorimo o tamnjenju pojedinačnog zuba, onda prije svega mislimo na promjenu boje zbog liječenja tog zuba ili traume.
Naime, nakon “vađenja živca” i liječenja zuba može se dogoditi da u zubu ostanu mikroskopski djelići krvnih sudova koji su ranije hranili zub. Oni se vremenom razgrađuju otpuštajući pigmente koji onda daju tamnu boju vašem zubu. Isto se može dogoditi i poslije udarca u zub (traume), najčešće kod djece tokom igre ili kod odraslih tokom bavljenja sportom bez adekvatnog štitnika za zube. Tada se u zubu razvija nešto nalik modrici i on polako potamni.
Dvije su terapijske metode vraćanja prirodne boje ovakvom zubu:
1. Izbjeljivanje ovakvog zuba moguće je ukoliko zub nije previše potamnio, i to ordinacijsko u više seansi.
2. Vještačka krunica koja se radi kod izrazito tamne prebojenosti gdje izbjeljivanjem ne možemo postići uspjeh.
Svakako da će izbeljivanje zuba uvek imati prednost nad ostalim metodama, jednostavno zato što vam omogućava da zadržite oblik sopstvenog zuba. Sama činjenica da nema brušenja svakako predstavlja dodatni argument.
Nenad Srdić
doktor stomatologije